Italijan kel' (ičeze nimitused: italiano, lingua italiana) mülüb indoevropižhe kel'kundha (romanine jouk, italiž-romanine alajouk). Se om valdkundkel' Italijas, San Marinos, Vatikanas, Šveicarijas da EÜ:n aluzkundoiš. Pagižijoiden lugu om läz 70 mln ristituid.[1]

Italijan kelen leviganduz mail'mas (2020)
Italijan kelen kävutand Evropas (2013)

Reguliruindorganzacii om Akademii della Kruska (Accademia della Crusca, Florencii, vspäi 1583).

Italijan kirjkel' om olmas latinan kirjamišton pohjal. Nened kirjamed kävutasoiš vaiše sanoiš verazmaiženke augotižlibundanke: j, k, w, x, y. Kirjankel' om sätud Toskanan paginan alusel.

Lugusanad

vajehta
  • uno — üks'
  • due — kaks'
  • tre — koume
  • quattro — nell'
  • cinque — viž
  • sei — kuz'
  • sette — seičeme
  • otto — kahesa
  • nove — ühesa
  • dieci — kümne
  • venti — kaks'kümne
  • trenta — koumekümne
  • cento — sada
  • mille — tuha

Frazad

vajehta
  • Benvenuto! — Tervhen!
  • Come ti chiami? — Kut sindai kuctas?
  • Da dove vieni? — Kugalaine oled?
  • Dove vivi? — Kus sinä eläd?
  • Addio! — Nägemižhesai!
  • Grazie. — Kitän.

Homaičendad

vajehta
  1. Simone, 2010.

Edesine lugemine

vajehta
Anglijan kelel
Italijan kelel
  • Palermo, Massimo (2015). Linguistica italiana. Il Mulino. ISBN 978-8815258847.
  • Simone, Raffaele (2010). Enciclopedia dell'italiano. Treccani.